Nakon što je proučavao povijest Babijske bajke i biografije autora Felixa, priča je došla na rastavljanje bajke u detalje. Pokušajmo saznati zašto ne samo da je fascinirala publiku iz Male do sjajnog, već je i postala vrsta književnog fenomena, nakon što je primio naslov "Prvog ekološkog rimskog".
Naravno, priče o razgovorima životinje pojavile su se na samoj zoru čovječanstva. Isprva su postojali u obliku mitova. U to vrijeme ljudi su još uvijek osjetili svoj nerazdvojni jedinstvo s prirodom i mahnuli svijet oko svoje slike i sličnosti. Živa bića su percipirana jednakim uvjetima, a često se čak i izvodi u ulozi božanstava ili totem predaka.
S formiranjem civilizacije, ova veza je oslabila, a takve priče sve su sve više poduzete u obliku alegorije. U istim bajkama Ezopa ili srednjovjekovnog "Fox romana", životinje su služile samo maske pod kojima su ljudi bili skriveni s prepoznatljivim strastima i porocima.
Situacija se počela mijenjati samo u drugoj polovici XIX stoljeća. Čini mi se da je evolucijska teorija Charlesa Darwin odigrala odlučujuću ulogu u tome. Zahvaljujući njoj, živa bića su počela biti opetovano percipirana kao naši neposredni rođaci - samo sada ne u mitološkom, ali znanstvenom kontekstu.
Novi pogled na životinjski svijet počeo je prodrijeti u fikciju. Salten je ovdje bio daleko. Dovoljno je zapamtiti "knjigu Jungle" (1894) R. Kipling ili kolekciju "divlje životinje, kao što ih znam" (1898) E. Setple-Thompson.
Bajke "Jungle knjige", naravno, još uvijek pune alegorije, ali životinje ovdje više ne izgledaju kao glumci koji igraju tuđe ulogu. Oni su upisani u prirodno okruženje, obdareni vlastitim navikama i, na ovaj ili onaj način, suprotstavljaju se istom čovjeku Mowgli. Kipling bajke su, radije, novi mitovi napisani nakon Darwina.
Priče i priča o Seton-Thompsonu ne imenuju bajke. Njegove životinje ne govore i postoje u potpuno stvarnom svijetu. Međutim, pisac se pokušava približiti im što je više moguće, prenijeti svoje osjećaje, pronaći ljudske analogije za te osjećaje i time učiniti čitatelja suosjećanje s četiri legis heroja.
Što se tiče bajke "Bambi", njegova posebnost je da je pronašla neke "zlatne sredine" između pristupa Kipling i Setple-Thompson. S jedne strane, još uvijek je bajka, s druge strane - njezini likovi nisu toliko miticizirani i ep, kao u Kipling.
Kao što je Madeko, Louise Wong Observer je napisan, pisac je uspio nagraditi životinje ljudskim govorom i istovremeno ne ometaju svoju suštinu. Štoviše, prije "Bambi", niti jedna bajke nisu prikazane životinje tako prirodno.
Da, salten u velikoj mjeri "usklađuje" šumske stanovnike kako bi ih učinili bliže i jasnijim čitateljem. Međutim, istovremeno pisac pokazuje da je to još uvijek druga stvorenja s načinom života, ponašanja, pa čak i života. Na primjer, Bambi je iznenađen da sazna da je njegova poznata vjeverica imala vremena postati baka i umrijeti od zuba zavjese.
Kao bivši lovac, Salten je vrlo pouzdano prikazuje mnoge navike jelena u svojoj bajci. Saznajemo da Oleinok može hodati odmah nakon rođenja, da je glavna tajna preživljavanja oprez i sposobnost skrivanja. Što tijekom rasta rogova, jelena mora "računati" - to jest, preskočiti mrtvu kožu o deblama i granama drveća.
Kao u prirodi, Bambi majka iz određenog vremena počinje ostaviti sina sam. Uostalom, jelen bi trebao postati neovisan mnogo brže od ljudskog djeteta. Nije ni čudo da oca Bambi Strnely kaže: "Zar ne budete sami? Nabavite zajedno! " "I ustrajava da je on sam naučio" slušati, razlikovati mirise i gledati. "
Što se tiče odraslih mužjaka jelena, uopće ne brinu o potomstvu, a žene su zainteresirane samo u oženjenom razdoblju. Vidimo kako zreli Bambi počinje imati privlačnost u Faline, ali na kraju bračnog razdoblja, također je brzo otići na nju (Salten piše u poetiku da će mužjaci biti "put samoće"). Da, i sama Falina "shvaća", koja "voli" Bambi tek nakon što osvoji protivnika na turniru.
- Zašto mi se više ne događaš? Datoteka je ponizno pitala. Bembby je iskusio trenutnu bol: veseo, podebljano lice postalo je tako pokorno i tiho. - Usamljeni putnik ide dalje od drugih! "Bembby ga je htio govoriti nježno, sažaljenje, ali protiv volje, glas mu je strogo zvučao. - Ne voliš me više? - Falina je pitala malo čuti. "Ne znam", odgovorio je Bembby. (Po. - I. Gorodinsky)
Brak rivalstvo između mužjaka i uzajamne agresije također se iznenada okrene, instinktivno, a ne uopće, jer su bili domaćini u djetinjstvu. U isto vrijeme, borba, salten prikazuje još mnogo žestoke nego što je obično u prirodi.
Svi ovi naturalistički elementi i napravili su bajku tako originalni. Međutim, ove prednosti nisu ograničene. Unatoč lijepom udjelu naturalizma, nevjerojatan početak u Bambi ostaje prevladavajući.
Prvo, životinje razgovaraju tamo - i čak i različite vrste slobodno komuniciraju jedni s drugima. Postoje primjeri međuspravne uzajamne pomoći - na primjer, kada jelen oslobađa zeca od sile. Ton pripovijesti je također vrlo nevjerojatan - na primjer, životinje pozivaju Bambi "Prince of Forest" i općenito pripadaju jelenu s velikom poštovanjem.
U likovima nije teško pronaći ljudske osobine i alegorije. Na primjer, ovdje kao sova govori o svojim rođacima:
... ... postoji li nešto nepotrebno u svijetu kao rodbina? Uostalom, ako su vrijedniji za vas, nemate nikakve veze s njima i ako ne, onda je potisnuta. Prvo ne možemo podnijeti ponos, drugi je za ništavilo. (Po. Y. Nagin)Prikazujući ravnodušnost mužjaka jelena na njihovo potomstvo, u isto vrijeme čini iznimku za oca Bambi. Ovaj stari mudri vođa prvi se pojavljuje samo epizodno, govori sa svojim sinom vrlo suhom i ograničenim na pojedinačne savjete. Međutim, stariji Bambi postaje, češće se otac susreće s njim, postupno se pretvara u stalni mentor i učitelj.
Povijest Oleneck Goboa ukazuje na to u vezi, koji je zarobljen od strane osobe. Tamo se hrani, udubljuje i njeguje, zbog čega prodire u odnosu na njegov vječni neprijatelja i osjećaj vlastite ekskluzivnosti. Vraćajući se na prirodu, Gobo potpuno gubi brigu i brzo umire iz ruke lovca.
Zanimljivo, iz ove priče, čitatelj može napraviti razne zaključke. Može shvatiti sve kao alegoriju čovjeka koji je odrastao u "stakleničkim uvjetima" i nikada nije sazreo. Ili kao prispodoba o tome je nemoguće vjerovati svojim prirodnim neprijateljima, čak i ako se neki od njih ponašaju drugačije. Ili da je najpozisnije ropstvo u budućnosti mnogo opasnije od slobode.
Najčišća alegorija (i jedno od najučinkovitijih mjesta u knjizi) razgovor je dva jesenskog lišća, u kojima možete lako pronaći stari par bračnog para.
- Što će nam se dogoditi kad odemo? - Bit ćemo dolje. - A što je tamo ispod? "Ne znam", odgovori na prvo. - Neki kažu jednu stvar, drugi - drugi. Znate li gdje je istina? ... - I tamo, hoćemo li nešto osjećati, svjesno? - Tko to može reći? Nitko se nije vratio ... nemojmo govoriti o tome. ... bolje da se sjetimo koliko nam je dobro bilo sjajno dobro! Sjećate li se kako sunce dobiva, kako su se sokovi života pokopali u nama? Sjećaš li se? I život deve u jutarnjim satima? I meke, prekrasne noći? .. - Noć je užasna, - primijetio sam drugi. - i zadnji beskonačno. "Ne bismo se trebali žaliti", rekao je prvi list ", jer smo preživjeli sve." - Stvarno sam se jako promijenio? - Na pitanje drugog lista. - Nikako! - Uvjeren u prvi. - Niste ništa promijenili. Ovo sam ja žuta i naborana, a vi - vi ste svi isti zgodni čovjek. - Oh, otići! - Prekinuo je prvi. - Ne stvarno! - Dusty je uzviknuo drugi. - Vi ste lijepi, kao prvi dan. I male žute pruge, jedva lijepo, idu jako puno. Vjeruj mi! "Hvala vam", drugi je bio dotaknut. "Ne vjerujem ti ... ne vjerujem ... ali hvala na ljubaznosti." Uvijek si bio tako ljubazan prema meni! Upravo sam shvatio kakav jesi. (Po. Y. Nagin)Kao što možete vidjeti, pisac uopće nije postavio svrhu pisanja popularne koristi na Botaniku, zoologiju i još više ekologije. Kao i svaki umjetnički rad, knjiga je guranje, prije svega, na emocijama. Njegov je jezik poetski i dizajniran da se probudi s čitateljem ljubavi prema prirodi, ali u isto vrijeme prava priroda je lijepa i oštra u isto vrijeme. Autor nas ne stavlja u neku vrstu idiličnog mjesta poput Milnesa u Winnieju pohe. Njegova je šuma stvarna - sa svim opasnostima, kaprimaže vremena i neiskusne borbe za opstanak, gdje nepažljivi i slabi pojedinci (poput Gobora) ne čekaju na smrt.
Ako vam se čini da je "Bambi" je samo sentimentalna bajka o slatkim malim životinjama i lošim lovcima, onda ga očito niste pročitali. Činjenica da Salten očito nije obratio svojoj djeci, svjedoči o obilju okrutnih ubojstava i krvavih scena koje su opisali šareno i nemilosrdno.
Bambi se susreće sa smrću već na samom početku knjige, kad vidi kako plamenik ubija miša, a zatim mrtvog jelena "u krvi s poderanom ranom na lopatu." Pa, kada zima dolazi s hladnoćom i glad, ona započinje samo niz ubojstava - i bez bilo čije sudjelovanje.
Vrana je napala malo bolesnog sina zeca i zaglavio ga na smrt. Dugo se zvučalo u šumi svoga suptilnog, pati glasom. [...] Drugi put kad je kukavica slomila grlo. Vjeverica je pobjegla iz njezinih upornih kandža, popela se na drvo i, dok se pitala, počela se voziti na granama. Ponekad je odjednom sjela, u očaju, podignute prednje šape, omotali mu glavu, a crvena krv tekla na bijeloj dojci. Odjednom je stisnula, plakala bitove, a vjeverica je pala u snijeg. Odjednom su gladne četrdesete odletjele do trupa i počele su uzeti svoj mračan blagdan. I ubrzo nakon što je ova lisica razbila prekrasan, snažan fazan, koji je volio i poštivao cijelu šumu. [...] Potreba koja nije predvidjela kraj, potaknula je žestoku i grubost. Potreba je pala savjest, gurnula dobre motive, uništili dobre običaje, ubili sažaljenje. (Po. Y. Nagin)Ne manje strašno opisuje smrt zečića i lisica.
Njezina (Bunnies - S.K.) Stražnje šape bile su nemoćne u snijegu, koji su se rastopili, obojeni u crvenom bojom vruće krvi. - Možete li mi malo pomoći? - ponovila je. Govorila je kao da je zdrav, mirno, gotovo zabavno. "Ne znam što mi se dogodilo", nastavila je, "ništa posebno ... samo sada ne mogu se kretati." Nije pregovarala, pala na svoju stranu i umrla. (Po. - I. Gorodinsky) - u podnožju Velikog bora, - počeo je govoriti Ronno, - Lisiza u agoniji smrti. Upravo sam prošao. Strašno vidjeti njezine muke. Trepnula je snijeg i sada glodala zemlju ... (po. Y. Nagin)Naravno, u ovoj bajci nalaze se neugodnost i nježnost i poezija. Ali sve je to skladno u kombinaciji s oštrom mudrošću stvarnog života.
Zbog činjenice da se Bambi brzo preselio u kategoriju dječjih knjiga, u mnogim prijevodima i adaptacijama, krvave ili nepotrebno naturalističke scene omekšale ili potpuno isključene iz parcele. Na primjer, prizori smrti zečica nisu u bilo kojem ruskom prijevodu, osim prijenosa Gorodinskog.
Takve "ispravke" iznimno nisu voljeli Sam Samten. Kada su američki izdavači htjeli "popraviti" drugu knjigu - "djeca Bambi" (posebice, u poglavlju, gdje je prikazana brak sjednica Moosa), naglo se oštro protivi takvim uređivanju i općenito se pitao "ne oglašavati moje Radite kao dječja knjiga ... ".
Na filmskim adaptacijama, prijevodima i što je to sve to vodilo, već ćemo razgovarati u sljedećim člancima.
Autor - Sergej Kuriy
Izvor - Springzhhizni.ru.