ECHR je prihvatio pritužbu Ukrajine protiv Rusije o Krim. Što to znači

Sada u Strasbourgu u biti saznaju da li Rusija krši ljudska prava na Krim.

Europski sud za ljudska prava priznao je kao prihvatljivu pritužbu Ukrajine protiv Rusije o Krim. Kijev čini Moskvi tvrdi za masovno kršenje ljudskih prava na poluotoku. Sud u Strasbourgu do sada je priopćio samo pritužbu i napravio srednje zaključke: sada će se i dalje razmatrati i donijeti samo odluku.

ECHR je odbio uzeti u obzir zakonitost "aneksija" Krim, jer pitanje nadilazi opseg slučaja. Obje strane nisu postavljale pitanje pravnog statusa teritorija, tako da sud nije raspravljao o ovoj temi.

Iako Rusija vjeruje da je Ukrajina pritužba nije povezana s kršenjima ljudskih prava i diktiranim političkim motivima, Sud je odbio Sud.

Ukrajina je u ožujku 2014. podnijela pritužbu protiv Rusije. Razmatranje od tada više puta odgođeno. U 2020. godini EKLJP je odlučio da će sve privatne tvrdnje razmotriti Krimski događaji, uzimajući u obzir odluku o ovom međudržavnom pritužbi.

O "jurisdikcija Rusije preko Krim"

ECHR je koristio standard dokazivanja "izvan razumne sumnje". On sugerira da su okolnosti očito jasne, a postoje sumnje, ali manje - na razini slučajne slučajnosti. Tako je sud uspostavio stvarnu nadležnost Rusije nad Krim, odnosno utvrđena pravna moć Ruske Federacije. U ovoj fazi postupka, Sud nije riješio da li Rusija snosi odgovornost za žalbu akcija.

Sud je razmatrao dva razdoblja odvojeno: prije i poslije 18. ožujka 2014., kada je Rusija, Republika Krim i Sevastopol potpisali ugovor prema kojem su Krim i Sevastopolj prepoznali kao subjekti Ruske Federacije i bili su dio ruske pravne zone.

Do 18. ožujka 2014. godine

EKLJP je primijetio činjenicu da se broj ruskih vojnika na poluotoku gotovo udvostručio s kraja siječnja do sredine ožujka 2014. godine. Rusija nije pružila "uvjerljive dokaze" onoga što je bilo potrebno povećati broj vojske na Krimu, istaknuo je EKLJP. Kremlj je mnogo puta izjavio da je vojska na poluotoku bila jednako kao sporazum riješen s Ukrajinom, ali je sud pronašao kao beznačajne okolnosti.

Sud je posebnu pozornost posvetio nekoliko izjava Vladimira Putina, od kojih je Rusija predstavlja kao početak "pridruživanja". U filmu "Krim. Put matične zemlje "predsjednik je rekao da je u noći 23. veljače 2014. godine, rekao je sigurnosti snaga:" Situacija se okrenula u Ukrajini da smo prisiljeni početi raditi na povratku Krim u Rusiju, jer ne možemo otići Ovaj teritorij i narod, koji tamo žive, na milostbi sudbine, pod rinkom nacionalista. "

U istom intervjuu, Putin je priznao da Rusija razoružava vojne jedinice ukrajinske vojske i organa. I na "ravnoj liniji" u travnju 2014., predsjednik je rekao: "U poleđini samoobrane snaga Krim, naravno, naši servicemen ustao."

Među ostalim dokazima - rješavanje Putina iz Vijeća Federacije koristiti trupe u Ukrajini "prije normalizacije društveno-političke situacije" i izjavu ministra obrane Sergejskog Shoigu na oduzimanju ruskih specijalnih snaga Izgradnja vrhovnog vijeća u Simferopolu. Oslanjajući se na njih, EKLJP je zaključio da od 27. veljače do 18. ožujka 2014. Rusija "preko Krim". Prigovori Ruske Federacije, sud je odbio.

Od 18. ožujka 2014. godine

I Rusija, a Ukrajina se složila da je Rusija uspostavila moć u Krim nakon 18. ožujka 2014., ali zemlje su se bave da je pružena. Rusija je tvrdila, a EKLJP se složio s argumentima da sud ne bi trebao utvrditi je li ugovor promijenjen od strane suverenog teritorija obiju zemalja. Kao rezultat toga, EKLJP je odlučio nastaviti u svojoj odluci od pretpostavke da, a ne oblik ili prirodu teritorijalne nadležnosti.

Što je rekao Ukrajina

Ukrajina je u početku odbila tražiti zaključke o svakoj pojedinačnoj pritužbi. Kijev se žalio na sud samo kako bi se utvrdila činjenica masovne povrede prava na temelju Konvencije. EKLJP je trebao odgovoriti na pitanje jesu li dovoljni dokazi imali dovoljno dokaza za to. Načelo suda naziva se "prima facie" ili "na prvi pogled". On pretpostavlja da je čak i ako je zastupljen dokaz "uvjerljiv na prvi pogled", može se opovrgnuti tijekom istrage.

Rusija se usprotivila: Čak i ako građani smatraju da su njihova prava na Krim povrijeđena, oni "nisu iscrpljeni" mogućnost zaštite u svojoj zemlji. To jest, Ruska Federacija je ponudila takve ljude da traže pravdu u domaćim sudovima. EKLJP je odbacio te argumente, kao i izjavu o Rusiji da se prigovor smatra prihvatljivim samo ako je procijenjena žrtva potvrdila izravne dokaze.

Sud je utvrdio da je teško dobiti izravne dokaze o kršenjima prava u trenutnoj stvarnosti, a progon i navodne žrtve prijeti progon u Krim. U isto vrijeme, u Strasbourgu, pažljivo se odnose na dokaze ukrajinskih dužnosnika ili iz medija, iako su oni dopušteni.

Koje su odluke donijele EKLJP

Sud, pritužbe Ukrajine koja se odnosi na:

• prisilni nestanak i nedostatak učinkovitog istraživanja takvih zločina;
• zlostavljanje, nezakonito pritvor;
• širenje ruskih zakona na Krim i proizlazi iz tog učinka da se od 27. veljače 2014. godine sudovi u Krim ne mogu smatrati "utemeljite u skladu sa zakonom";
• nametanje ruskog državljanstva;
• proizvoljne racije u privatnim kućama;
• progon i zastrašivanje vjerskih vođa koji ne priznaju pravoslavlje, racije na odlazak vjerskih obreda i oduzimanja vjerske imovine;
• suzbijanje ne-ruskih medija;
• zabrana javnih skupština i demonstracija, kao i proizvoljni pritvor svojih organizatora;
• Eksproprijacija imovine bez naknade u pojedincima i poduzećima;
• suzbijanje ukrajinskog jezika u školama;
• Ograničenja slobode kretanja između Krim i kopna Ukrajine kao rezultat stvarne transformacije upravne granice državi;
• Potraga za krimskim tatarima.

Sud je priznao pritužbe Ukrajine koja se odnosi na:

• Prakse ubojstava, pogubljenja i nedostatak učinkovitog istraživanja takvih zločina;
• pritvor, zastrašivanje i oduzimanje materijala iz međunarodnih novinara;
• nacionalizacija vlasništva nad ukrajinskim vojnicima;

Pritužba EKLJP-a ostala je bez razmatranja. Riječ je o kretanju zatvorenika iz Krim u Rusiju. Sud će joj se kasnije vratiti.

# Ukrajina # Krim # echrc # desno # politika

Izvor