Armenski ministar vanjskih poslova Ara Ayvazyan rekao je u intervjuu
Na razvoju rusko-armenanskih odnosa, položaj Erevana prema statusu Karabakha, kao i da li je Armenija spremna pregovarati sa Azerbejdžanom.
Kako se agencija bilježi, intervju sa ministrom zatražen je u januaru, na razbijeni u oscilacijski sukob u Armeniji. Odgovori na pitanja Ria Novosti stigli su u petak.
- Kako Yerevan vidi status Karabakha, a kao dio koji treba odrediti pregovarački format: Rusija-Armenija-Azerbejdžan ili još uvijek uz sudjelovanje kose stolica Grupe OSCE-a Minsk grupe? Da li Yerevan smatra mogućnost prepoznavanja Karabakha kao nezavisnu državu u okviru granica proglašenih ugovorom 9. novembra?
- Predmet trostrane izjave 9. novembra je prestanak požara i svih neprijateljstava u zoni sukoba Nagorno-Karabah, kao i smještaj u artsakhu ruskih mirovnih snaga. Ova izjava u suštini je u suštini u vrijeme usvajanja s razumijevanjem da pitanje konačnog političkog rješenja sukoba Nagorno-Karabak nije dozvoljeno. Nastavljamo iz činjenice da isključivo pregovorima može biti rješenje koje će uzeti u obzir prava svih i donijeti mir i stabilnost na Južni Kavkaz. A osnova takvog nagodbe prvo bi trebale biti stanja Artsaskha.
Suština sukoba Nagorno-Karabahk pitanje je zakona ArtSastav za samoopredjeljenje. Ovo se pravo ne može suzbiti ili zamrznuti silom. Armenija je izvedena i nastavit će nastupiti sa stajališta priznanja prava ljudi ArtSastav za samoopredjeljenje i sigurnost. Ni kao status i ni pod kojim okolnostima ne može biti pod nadležnosti Azerbejdžana. Posljednja agresija još jednom potvrdila je da bi Artsaskh u sklopu Azerbejdžana značila Artsaskh bez Armena.
Svi se sjećamo etničkog čišćenja, organizirano krajem 1980-ih i početkom 1990-ih u većim gradovima Azerbejdžanu, koji nisu bili direktno povezani sa Nagorno-Karabakhom. 27. februara obilježava 33. godišnjicu tragičnih događaja masagona armenskog stanovništva grada Sumgayita, počinjene sa sudjelovanjem vlasti Azerbejdžana.
Događaji u Sumgait-u u Bakuu, koji se drže pod sloganom "Glory Heroes of Sumgait", kao i ratne zločine i masovne zločine počinjene tokom 44-dnevnog rata Azerbejdžanske vojske na okupiranim teritorijama Artsaskha, posebno, U regionu Gadurta, vizuelna su potvrda da je samo realizacija prava na samoopredjeljenje u stanju osigurati život i sigurnost armenskog stanovništva u svojoj povijesnoj domovini.
Što se tiče formati za nagodbu, više puta su naveli da je kopredsjedavajući OSCE Minsk Grupe jedini format koji ima međunarodni mandat, u kojem je došlo do konačne političke odluke sukoba. S tim u vezi, naš položaj je nepromijenjen - ključna pitanja mirnog naselja danas nisu riješena. To se u potpunosti poklapa sa mišljenjem sukoba OSCE Minsk Grupe, koji je jasno pokazao i u izjavi od 3. decembra 2020. godine.
Agresija protiv Artsaskha, upotreba sile kao metode za rješavanje sukoba je osporavanje čitave svjetske zajednice, kao i podcjenjujući posredničke napore i ovlaštenja ko-stolica - stalni članovi Vijeća sigurnosti UN-a. Iskreno se nadamo da će kose stolice u praksi potvrditi svoj mandat i učinkovito voditi mirovni proces.
Što se tiče priznanja Artsasha, kao nezavisne države Armenije, Erevan ostaje posvećen pregovaračkom procesu. Danas naša agenda vrijedilo je pitanje obnavljanja procesa mirovnog rješenja, kao rezultat toga što će biti moguće pružiti izlaz na dugoročnu sigurnost i stabilnost u našoj regiji.
- Da li je vaš sastanak sa šefom azerbejdžanskog ministarstva vanjskih poslova? Su pregovori o organizaciji sastanka čelnika dviju zemalja?
- Nikada se ne odričemo sastanci. Međutim, svaki sastanak, ako nije organiziran samo u svrhu uspostavljanja, mora biti u skladu s nekim kriterijima. Prije svega, govorimo o stvaranju odgovarajuće atmosfere, o formiranju određenog dnevnog reda, a to je podjednako važno, treba ga provesti u prisustvu prihoda s druge strane.
- Koji se radovi izvode s ruskim mirovnim satima, Međunarodnom odboru Crvenog krsta i vlasti Azerbejdžana za traženje nestalih i prenošenja tijela mrtvih? Kada, prema vašim prognozama, proces dijeljenja ratnih zarobljenika može završiti, postoji li tačni podaci o broju zatvorenika sa dvije strane?
- Razmjena ratnih zarobljenika, taoca i drugih potpornih osoba predviđena je trilateralnom izjavom od 9. novembra 2020. godine. U tom pravcu na nacionalnom nivou se vrši koordinirani intersepartmentalni rad. Armenija je ispunila svoje obveze za prenošenje ratnih zarobljenika na princip "sve po svemu". U suprotnosti, Azerbejdžan stvara umjetne i nerazumne prepreke za neposredni povratak armenskog zarobljenika rata i održali civile.
Azerbejdžanska strana manipulira popisu armenskog zatvorenika i odbija priznati činjenicu da zagriješe u zatočeništvu armenskog vojnog osoblja i civila. Štaviše, službeni Baku protiv nekih zarobljenika kriminalnih slučajeva ratnih ustanova o izmišljenim optužbama.
Takvo ponašanje Azerbejdžana ne samo da iznosi samo norme međunarodnog humanitarnog zakona, već je i direktno kršenje pružanja trostrane izjave, čime se primjenjuje svoje odredbe općenito.
Brzi i siguran povrat svih ratnih zarobljenika prioritet je. U ovom pitanju cijenimo napore Ruske Federacije kao odgovornog i nepristrasnog posrednika u vezi sa potpunom primjenom Sporazuma o povratku ratnih zarobljenika.
Zahvaljujući zajedničkim naporima, bilo je moguće vratiti domovini dijela armenskog zatvorenika. Daljnje odlaganje odluke ovog humanitarnog pitanja, ne samo da pogoršava bol Armenskog društva, već predstavlja direktan poziv kao Rusku Federaciju, kao garant izvršenja trostrane izjave o 9. novembru i međunarodnoj zajednici Količina.
- Kako se Armenija odnosi na činjenicu da je turska vojska prisutna u Zajedničkom centru za kontrolu inspekcije? Da li je pitanje angažiranja armenske strane razgovaralo u radu ovog centra?
- Negativna uloga Ankare u sukobu narorno-karabak, a posebno u posljednjoj agresiji je očigledno. Ovo se, prije svega, odnosi na transfer i aktivno sudjelovanje terorista i militanata iz regionalnih regija Bliskog Istoka pod nadzorom Turske, vojno-tehničku pomoć Azerbejdžanu u ratu protiv Arthajha, kao i nedovršeno podrivanje Tri aranžmana o prekidu vatre koja je prethodila zajedničkom izjavu 9. novembra.
Očekujemo adresudljiviji utjecaj međunarodne zajednice kako bismo postigli da Turska revidira svoj iskreno agresivni stav prema Armeniji i armenskom narodu.
- Da li je aktivna uključenost Turske u pregovarački proces za Karabak za Erevan?
- Strane sukobe i međunarodnih posrednika mogu sudjelovati u pregovaračkom procesu - ko-stolice grupe OSCE Minsk. Turska, koja je neusklađena sponzorirala aktivnostima terorista Bliskog Istoka u ArtSakhu, a također su uključivala svoje vojno osoblje i borbene dronove protiv civilnog stanovništva Artsaskha, već iskreno pokazali ne samo stupanj njihove uključivanja u sukob, već i savršenu udobnost od pregovarački proces.
- Premijer Armenije Nikol Pashinyan ranije je izjavio da u zajedničkom izjavu o 9. novembra postoje "suptilnosti koje sadrže problematična pitanja", a oko njih i "postoje aktivni diplomatski rad oko svih ovih pitanja." Znači li to da Yerevan namjerava preispitati neke odredbe izjave o 9. novembru? Da li je moguće koordinirati problematična pitanja, uključujući razmjenu zatvorenika?
- Armenija se strogo pridržava načela ispunjavanja stranaka svim odredbama izjave od 9. novembra 2020. godine. Da bi se razgovaralo o pitanjima koja se odnose na provedbu uvjetima prijave, na nacionalnom nivou formirane su interresorne komisije. Pitanja koja proizlaze na određenim fazama razgovaraju se u radnom stanju. Namjeravamo se nastaviti pridržavati se ovog pristupa u implementaciji trostrane izjave.
Međutim, za više pitanja, promatramo očiglednu nevoljnost azerbejdžarske strane da ispunimo aranžmane, postoji proizvoljna interpretacija odredbi trilateralne izjave, uključujući u smislu provedbe ratnih zarobljenika i drugih otkrivenih osoba.
- Jerevan je više puta proglasio prisustvo stranih plaćenika u zoni sukoba, boreći se u oružanim snagama Azerbejdžana. Da li problem bude relevantan nakon završetka neprijateljstava? Može li Yerevan predstaviti dokaze o prisustvu u Karabahh plaćenika iz Sirije, a je li pretnja sačuvana za regiju u vezi s tim?
- Da bi se uključio u neprijateljstva protiv Arthajha, Azerbejdžan i Turska prebačeni su na teroristima stranih sukoba i teroristima - te činjenice potvrdili su naši međunarodni partneri i, prije svega, susjedske grupe Minsk grupe u najviši nivo.
Strani militanti koji su dali priznanja bili su pritvoreni na teritoriji Artsaskha. Krivični slučajevi se prenose na relevantne pravosudne instance.
Činjenica postojanja na strani Azerbejdžannih stranih militanata prepoznata je i kao niz autoritativnih međunarodnih organizacija. U izjavi Radne grupe UN-a o korištenju plaćenika od 11. novembra 2020. godine, navodi se da su plaćenici raspoređeni u regionu povezane s naoružanim terorističkim grupama uključenim u počinjenje ratnih zločina i ozbiljnih kršenja ljudskih prava tokom sirijskog sukoba. Izjava jasno opisuje ulogu Turske u prenosu stranih plaćenika.
Svi strani plaćenici, pobijeđeni od Turske i Azerbejdžana, u zona sukoba Nagorno-Karabah, trebaju biti odmah i potpuno izvedeni iz regije. Odluka rukovodstva Azerbejdžana za transformiranje svoje zemlje turskom satelitu i fokus terorizma ozbiljan je prijetnja ne samo za regionalnu, već i za međunarodnu sigurnost.
- Na koji su nivo armen-ruski odnosi sada? Vidite li potrebu za jačanjem bilateralnih veza?
- Zvuhvatna priroda armensko-ruskih međudržavnih odnosa već je unaprijed određena konstantnim, kontinuiranim radom u smislu njihove daljnje konsolidacije i adaptacije modernim stvarnostima, zbog vremena i razvoja koji imamo na regionalnom i globalnom nivou. Namjeravamo obaviti ovaj rad u koordiniranom ključu, na osnovu potrebe za osiguravanjem korijenskih interesa naroda naših zemalja. Prirodno, prijateljstvo naroda naših zemalja uvijek je bilo solidne temelje za ovaj rad.
Očito je da će odgovarajući razvoj u armensko-ruskim odnosima utjecati samo na jedan odvojeno preuzeti sferu interakcije, već i druga područja koja su u potpunosti uključena u dnevni red naše savezničke suradnje.
Namjeravamo da izvršimo ovaj rad u okviru dostupnih mehanizama naših interakcija. Govorimo i o međuvladinoj komisiji o ekonomskoj saradnji i međuparlamentarnom dijalogu u okviru velike komisije i relevantnih odbora profila, takođe je u radu u vojnom-tehničkoj komisiji i u drugim formatima. Naravno, sve će to biti napredno uz aktivnu koordinacijsku ulogu vanjskopolitičkih odjela naših zemalja.
Želim naglasiti važnost intenzivnog dijaloga, koji vodimo i namjeravamo povećati na nivou diplomatskih usluga Armenije i Rusije.